S@rchy - moje životne borbe

Koliko je to snažna emocija, šta smo sve u stanju učiniti za nju,
Ona nas pokreće
Čini boljim ljudima
Čini svijet ljepšim za življenje
Čini razlog za život

Kako prokleto (oprostite na izrazu) mrzim što sam tvrdoglava, to mi je najveća od svih mana. Tvrdoglava sam i teško popuštam, jako teško. A pogotovo kada mislim (ZNAM!!!) da sam u pravu.
Već sam tisuću puta upropastila ili zakomplicirala neke stvari zbog svoje tvrdoglavosti.
To sam naslijedila od svog oca, a on od svog (mog djeda kojeg sam obožavala najviše na svijetu, još i sad u novćaniku čuvam njegovu sliku).
I moj dečko je jako tvrdoglav. I to je jedinu problem u našoj vezi, obojica smo strašno jako tvrdoglavi i jako teško popuštamo. Da se ne volimo tako jako (a volimo se strašno jako) već bi to odavno puklo (traje 2,5 god). Nema toga što on nebi učinio za mene ni toga što ja nebi za njega. Ako to među nama nije ljubav ja onda stvarno ne znam šta je ljubav.
Nema ljepšeg od toga kad voliš nekog i taj isti voli i tebe, to je najbolja stvar u životu. I ako to doživite, drž te ju/ga i ne puštajte ju/ga.
pusa...

Lj u b a v . . . ona pokreće svijet
sve se vrti oko nje, ona je smisao svega

kolko god se pisalo o toj temi uvijek se ima još nešto za napisati...
kamo god se okrenuli svugdje je ljubav;
ona nas pokreće
daje nam snagu
obogaćuje nas duhom
zbog nje smo bolji ljudi
ona je SMISAO svega

svatko od nas siguno ima neku osobu bez koje bi nam bio nezamisliv život, zbog koje smo spreni na sve, zbog koje bi sve učinili.

život je lijep - volite se

Hm, već dugo nisam ćula da je netko to rekao, ali stvarno život ponekad zna biti prekrasan.
Sve je stvar u nama, našim očekivanjima. Moramo se potruditi oko stvari na koje možemo utjecati, a ostalo prihvatiti takvo kakvo je.
Trenutno se nemam na što požaliti (previše) i sretna sam
:)

Nedavno sam pročitala citat:

«Čarolija prve ljubavi leži u naivnom uvjerenju da neće nikad završiti»
Disraeli

i baš me on potaknuo na ovaj post, zapravo već duže vrijeme ne znam o čemu bi pisala, koju bi temu izabrala. Nakon više od tri mjeseca pišem post, iako sam prisutna ovdje, čitam vas, tu i tamo kod nekih ostavim komentar, ali nikako da dobijem inspiraciju i da napišem neko novi post.
Da se vratim "svom" citatu. I ja pamtim svoju prvu ljubav baš po tome, što sam bila uvjerena da će ona trajat zauvijek. A nakon što je prestala, mislila sam da se više nikad neću zaljubiti. Jedno vrijeme sam se osjećala kao kamen, hladnom, nesposobnom da volim, nesposobnom da mi bude do nekog stalo. Mrzila sam samu sebe zbog toga.

I još jedna mala ali istinita:

«Ljubav, a ne vrijeme liječi sve rane»

pusa:)))

Ljubav…

To je tema o kojoj bi se doista dalo mnogo pisati, o kojoj se vjerujem svi mi možemo raspisati, ali malo je nas koji mogu prave osjećaje staviti na komad papira ili na post.
Zar je moguće da svi patimo od sindroma slomljenog srca ili neuzvrćene ljubavi?!
Ljubav? Prokleti, začarani krug iz kojeg nema izlaza.
Svi tražimo taj izlaz, svi tražimo nekog tko će nas voljet. Svi mi želimo voljeti i biti voljeni.
Zar je to tako nespojivo.
Zašto?! O Zašto?
Zašto živimo u prošlosti i tugujemo za nečim što više nikada neće biti naše?

Stvarnost?
Prihvatiti je takvom kakva jest?
Hm…
Teško, ali što se tu može?
Rađamo se zbog ljubavi.
Živimo za ljubav.
I na kraju?
Umiremo za ljubav…

Imamo neku osobu za koju bismo dali sve, zbog koje tugujemo.
Hm…
Ponekad se pitam jeli to prava ljubav? Jeli to stvarno ili je sve to u mojoj glavi.
Vrijedi ili uopće razmišljati o tome. Tražiti odgovor?!
Hm…
Svi kažu vrijeme liječi sve rane
A zašto onda ne i moje?
Meni je sve gore i gore. Možda se, i da imam priliku nikad ni ne bi vratila NJEMU. Znam da se ne bi. Ali zašto ON i dalje ostaje prva i posljednja misao s kojom se budim. Zašto me svaka pjesma podsjeća na njega.
Zašto?!
Tako bi htjela znat odgovor na ta pitanja, ma kako oni okrutni bili.

Da mogu vrijeme vratiti i znati točno što će se desiti.
Hm…
Bez imalo razmišljanja sve bi ponovila, baš sve – ne mijenjajući ništa, ama baš ništa. I ne bi žalila.
Ljubav?!
tako prokleto boli…

Ovo sam napisala prije godinu dana, za „ljubav“ koja je bila prije dvije godine i koja je bila skroz površna.

Sad živim ljubav koja je duboka, obostrana, nezamjenjiva. Svaki trenutak je poseban. Ljubav čini čuda. Sad sam SRETNA u ljubavi. Imam sve ono o čemu sam nekad mogla samo sanjati, sad ne sanjam, sad živim svoj san.

I sad se pitam, što će biti ako i ova ljubav bude jednog dana iza mene, znam da poslije ovog više nikad neću moć voljeti u potpunosti. Znam da ovako kako sad volim da se tako voli samo jednom. Uz njega se osjećam posebno, sretno što sam baš to što jesam. Čak se osjećam lijepom i privlačnom. Možda je nekom to čudno što sam napisala "čak", ali jednoj ex ani i miji nije to lako. U ovu ljubav sam uložila sve, sve što imam, i nije mi žao, ali ako jednog dana pukne, ako jednog dana ne bude više nas, neću žaliti, jer sad znam što znači voljeti i biti voljen. Ako postoje srodne duše, sigurna sam da je moj mali mišek moja srodna duša!!!

Izgled?
Pa… ja mislim da jest. Ali opet ljepota je u očima promatrača!!! Mislim da ljudi koji kažu da izgled nije važan, da nisu posve iskreni. Kako možeš biti s nekim ako te taj netko ne privlači?! Ali opet ako je nekima izgled jedina važna stvar, mislim da su te osobe previše površne.
Što će mi netko tko mi je samo zgodan, a ne mogu se s njim naći „na istoj valnoj duljini“. Ne treba mi netko za gledanje.
Nimalo ne osuđujem osobe koje drže do sebe i svog izgleda da traže i nekog takvog. Ako netko pazi na svoju prehranu, tjelovježbu, izgled općenito (odjeća, higijena, kosa…) To u svakom slučaju nije mala stvar i zahtjeva mnogo vremena, puno više nego se čini. Pa kaj onda ima lošeg u tome da taj netko isto želi osobu koja lijepo izgleda.
Povjerenje?
Po meni jako važna stvar. Ako nema povjerenja, kakva je to veza? Kako možeš biti s nekim kome ne vjeruješ? Svatko treba nekoga kome može vjerovati, kome se može povjeriti. Nekog u koga neće sumnjati. Ako vaš partner ode van s društvom bez vas, a nemate povjerenja u njega. Teško će vam past taj izlazak. A ne zaboravite da njemu ili njoj treba osim vas i to društvo.
Razumijevanje? Kompromisi?
Kad smo u vezi nismo sami!!! Ne radi se tu više samo o našim potrebama i željama. Svi želimo da nam bude lijepo i da budemo zadovoljni, ali ako vam je doista stalo do osobe s kojom ste, tada mora biti i važno da toj osobi isto bude lijepo i da bude zadovoljna.
Komunikacija?
To je stvar s kojom sam ja jako zadovoljna u ovoj svojoj vezi. To nikad prije nisam imala i uvijek mi je to falilo. Nisam više malo dijete i ne treba mi netko za gledanje, već netko s kim mogu pričati, zezat se, povjerit se. S dečkom sam svega dva i pol mjeseca, a po tom pitanju se osjećam kao da se znamo cijeli život!!!
Seks?
I to je važna stvar u vezi!!! Ja u svojih nepunih 20 godina nisam još nikad s nikim spavala. To je stvar koju ja ne mogu učiniti samo tako. I za sve postoji vrijeme i mjesto. Ako netko ne može čekati, ima onih koji mogu. Možda sam sanjar, ali htjela bih imat samo jednu osobu u svom životu s kojom ću biti intimna u tolikoj razini. U današnje vrijeme je to jako teško, ali ništa nije nemoguće. Nije da se držim onog do braka ništa, ali nije ni to nešto čega se želim samo tako riješiti.
Osobe koje su imale mnogo partnera misle možda da znaju što je dobar seks. Hm… Možda! Ali kad imate stalnog partnera znate točno što jedan i drugi volite. A i seks bez emocija je kao tijelo bez nogu. Sigurno mislite kaj vam ja sad pričam o tome a nemam pojma o seksu, možda ali jednog dana ćete vidjeti.
I još jedna stvar u vezi seksa, nije mi jasno kako netko može to učiniti (sa stalnim partnerom) a da ne priča o tome. Ja i moj dečko smo tu temu već okrenuli sa svih strana.
Ljubav?
Ona dolazi sa vremenom. I ako u vašu vezu dođe i ljubav, onda su vam velike šanse da uspijete u toj vezi.
Najveći sreća je naći nekog kome je stalo do vas toliko koliko i vama do njega. Jer u protivnom uvijek jedna osoba traži način da izađe iz te veze.
I na kraju ne zaboravite na PONOS!